Grb Nezavisne Drzave Sandzak.

NEZAVISNA DRŽAVA SANDŽAK

 

[ POČETAK ] [ NAČELA ] [ GENETIKA ] [ JEZIK I PISMO ] [ ZASTAVA I GRB ] [ BLAGDANI ]

[ HIMNA ] [ VJERA ] [ ŠERIJATSKO SUDSTVO ] [ MANJINE ] [ SANDŽAK U N.D.H. ]

[ POVIJEST HRVATA ] [ OD SARASVATA DO HRVATA ] [ OD HORUSA DO ALLAHA ] [ Nezavisna Drzava Sandzak na Facebooku. ]

 

RADIO STANICA :

 

 

PROGRAM RADIO STANICE
 

SADRŽAJ :

 

NAJPOZNATIJI HRVATSKI MUSLIMANI IZ BOSNE I HERCEGOVINE I SANDŽAKA

 

VAŽNIJI POLOŽAJI HRVATSKI MUSLIMANA U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ

 

HAFIZ SULEJMAN PAČARIZ

 

MUFTIJA ISMET MUFTIĆ

 

ALIJA NAMETAK

 

PUKOVNIK IBRAHIM VITEZ PJANIĆ - PIRIĆ

 

NAHID KULENOVIĆ

 

DŽAFER-BEG KULENOVIĆ

 

DOGLAVNIK ADEMAGA MEŠIĆ

 

MEHMED ALAJBEGOVIĆ

 

VITEZ ALIJA ŠILJAK - LAV IZ FOČE

 

DŽAMIJA Dr. ANTE PAVELIĆA

 

SOJ I ODŽAK EHLI ISLAMA

 

OBRAMBENA POLICIJSKA SS PUKOVNIJA SANDŽAK

 

13. HRVATSKA GORSKA SS DIVIZIJA "HANDŽAR"

 

23. HRVATSKA GORSKA SS DIVIZIJA "KAMA"

 

SRPSKA LAŽ O GENETICI SRBA I HRVATSKI MUSLIMANA U BiH I SANDŽAKU

 

SRPSKA LAŽ O “SRPSKOM” JEZIKU

 

SRPSKA LAŽ O BOSNI I HERCEGOVINI

 

SRPSKA LAŽ O "RAŠKOJ"

 

SRPSKA LAŽ O "SRBIMA" PRIJE 12. STOLJEĆA

 

SRPSKA LAŽ O BROJU "SRPSKI ŽRTAVA" U RADNIM LOGORU JASENOVAC

 

SRPSKA LAŽ DA SRBA NIJE BILO U ORGANIZACIJAMA N.D.H.

 

OBRANA SANDŽAKA OD ČETNIKA I PARTIZANA

 

ZLOČINI ČETNIKA KOSTE PEĆANCA U SANDŽAKU 1918-1923

 

SRPSKI ZLOČINI U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ

 

SRPSKI ZLOČINI U ILIĆIMA I CIMU

 

SRPSKI ZLOČINI U BOSANSKOM GRAHOVOM

 

SRPSKI ZLOČINI U DRVARU

 

SRPSKI ZLOČINI U SELU BORIČEVCU

 

SRPSKI ZLOČINI U SELIMA  KRNJEUŠI I VRTOČE

 

SRPSKI ZLOČINI U SELU PODRINJU

 

SRPSKI ZLOČINI U SELIMA ZABIOKOVLJU, DRAGLJANE I KOZICA

 

SRPSKI ZLOČINI U SELIMA ZVEČANJA, GATA, ČIŠLI  I OSTRVICI

 

SRPSKI ZLOČINI U RAMI

 

ZLOČINI ČETNIKA KOSTE PEĆANCA U SANDŽAKU 1918 - 1923 :

 

 

 

Konstantin Milovanović - Kosta Pećanac (Dečani, 1879. - Sokobanja, 25. 5. 1944) je bio četnički vojvoda iz vremena balkanskih ratova kraljevine Srbije, prvog svijetskog rata u Kraljevini Jugoslaviji i drugog svijetskog rata.

Pećanac je poslat od srpske Vrhovne komande 1916. godine da preuzme kontrolu nad Topličkim ustankom. Uloga Pećanca u Topličkom ustanku je sporna, ali on nju je uvijek koristio i, stvorivši od nje legendu, uspio je doći na vodeći položaj u zločinačkim četničkom udruženju. Između dva svjetska rata bio je najuticajnija osoba u četničkim organizacijama.

Po raspadu Kraljevine Jugoslavije 1941. godine, on je prvi sklopio sporazum sa Nijemcima, koji su zločinačkog suparničkog četničkog vođu Dražu Mihailovića odbili. Za razliku od Dražinih četnika, njegovi četnici su bili poznati kao Pećančevi četnici. Ubijen je od strane suparničke četničke frakcije 1944. godine.

Učestovao je u rakozvanim Balkanskim ratovima 1912/1913. kao pripadnik četničkih jedinica. Za vrijeme Prvog svijetskog rata zajedno s poraženom srpskom vojskom i srpskom vladom prebacio se na otok Krf.

Kada je izbio ustanak u Toplici 1917. protiv Bugara, Pećanac je poslat u zemlju da preuzme kontrolu nad ustankom.

“Kada je počeo toplički ustanak kralj Aleksandar i Pašić su mi naredili da se prebacim u zemlju. Moj zadatak je bio da po svaku cijenu spriječim bilo kakav ustanak u zemlji. A ako je narod raspoložen za borbu, da ga stišavam i potajno organiziram, a zatim tek kada naša vojska razbije neprijatelja, da u njegovoj pozadini, sa već organizovanim manjim četničkim odredima, počnem četničku akciju i time olakšam brži i efikasniji prodor naše vojske i oslobođenje zemlje. Ovaj zadatak sam i onda uz pomoć okupatora izvršio. Ustanak smo ugušili, narod smo spasli, a vlast zadržali, kralj i mi, radikali.”

22. 2. 1917. godine na savjetovanju u Obiliću kod Leskovca odlučeno je da se u ožujku (11. 3.) digne ustanak. Samo je Kosta Pećanac bio protiv.; mnogi vojni obaveznici su već pobjegli u šume zbog bugarske regrutacije, borbe su već počele i bez vojvoda.

14. 5. 1917. godine Pećanac je napao žel. stanicu Ristovac, srušio željeznički most na Moravi, a kasnije će zapaliti Bosilegrad.

Istovremeno, u oblastima naseljenim albancima, kačački vođa Azem Galica je pružao oružani otpor protiv okupatora. On je s nekoliko stotina kačaka primorao na predaju jedan austrijski puk između Mitrovice i Peći u jesen 1918. Nešto kasnije je stigao i Kosta Pećanac i njih dvojica su se tom prilikom pobratili i 12. listopada 1918. zajedno zauzeli Peć. Nakon povratka srpske vojske, sa kačacima nije postignut nikakav dogovor, pa su usljedili sukobi.

Između dva svijetska rata Pećanac je bio najutjecajnija osoba u četničkim organizacijama. Beogradska vlast je organizirala paravojne formacije četnika, koje su predvodili Kosta Pećanac, Milić Krstić, Jovan Babunski, Vasilije Trbić i drugi, koji su organizirali kaznene ekspedicije vršeći na tipican srpski naćin nasilje, teror i organiziranu pljačku na Kosovu. Državna upotreba četnika sprovođena je u kontekstu programa iseljavanja Albanaca sa Kosova u Tursku i kolonizacije Kosova Srbima.

Tokom izbora 1938. godine došlo je do krvoprolića u vučitrnskom srezu. U gojbuljskoj općini jedan žandarmerijski narednik je ubio četvoro birača koji su javno odbili da glasaju za vladinog kandidata Mišu Sretenovića. Kada se situacija otela kontroli, žandarmerijski vodnik Branko Jaraković je u masu bacio dvije bombe od kojih je stradalo tridesetak ljudi. Na mjesto masakra odmah je upućen i Kosta Pećanac sa punim autom svojih četnika zbog čega je preostali narod, među kojima i poslanički kandidat Šerif Voca, pobjegao u šumu. Tom prilikom je nestao Vocin brat Ethem, dok su puno drugi pretučeni.

Uoči travanjskog rata vojvoda Kosta Pećanac je tražio od jugoslavenskog Ministarstva vojske i mornarice da pripremi izvođenje četničkih akcija u južnoj Srbiji, Makedoniji i Kosovu. On je dobio oružje i novac, i naoružao nekoliko stotina ljudi u dolini rijeke Toplice. U ovo vrijeme samo su se njegovi odredi nazivali "četnicima".

Još u danima travanjskog rasula, Kosta Pećanac, koji je bio na čelu četništva, instalirao je svoj štab na planini Sokolovici, na tromeđi srezova kosaničkog, topličkog i jablaničkog, i odatle počeo da šalje na sve strane vojvodske dekrete, vrbujući oficire bivše vojske koji su dolazili kućama, općinske dijelovođe i razne političare, koji su nastavljali sa organiziranjem zločinački četničkih jedinica. U početku je to činjeno tako da se kod rodoljubivih masa mogao stvoriti utisak da je riječ o pripremama za borbe protiv okupatora u „pogodnom trenutku".

Po raspadu Kraljevine Jugoslavije, Pećanac je bio suparnik Draži Mihailoviću u borbi za vlast nad četnicima. Pećanac je, kao i Draža Mihailović, organizirao ljude u šumi i čekao.

On je prvi sklopio sporazum sa Nijemcima, o zajedničkoj borbi protiv partizanskog ustanka. 18. kolovoza 1941. godine, dok je ugovarao saradnju sa okupacijskim trupama, Pećanac je primio pismo od Draže Mihailovića koji je tražio da se nagode. Pećanac bi kontrolirao četnike južno od Zapadne Morave, a Mihailović četnike u svim drugim krajevima. Pećanac je odbio njegov zahtjev. Sugerirao je Draži Mihailoviću da mu se potčini, ponudivši mu mjesto načelnika štaba. 27. kolovoza, vojvoda Pećanac je izdao "Proglas dragom narodu", u kom sebe prikazuje kao zaštitnika Srba, pozivajući "odrede formirane bez njegovog odobrenja" da stupe pod njegovu komandu.

U rujnu 1941. godine, razvojem ustanka u Srbiji, neki od Pećanačevih potčinjenih se pridružuju partizanima u borbi protiv Nijemaca. 7. listopada 1941. godine, Pećanac je poslao zahtjev šefu srpske marionetske vlade Milanu Nediću za snabdevanje, oružje, plaće i još dosta toga. Međutim, krajem listopada Nijemci su odlučili da prestanu naoružavati "nepouzdane" elemente unutar Pećanačevih četnika. Kasnije su njegovi zahtjevi ispunjeni. 17. siječnja 1942. godine, prema njemačkim podadcima, 72 časnika i 7.963 četnička borca su bili pod komandom srpske žandarmerije. U to vrijeme bilo je oko dvije ili tri tisuća Mihailovićevih četnika koji su se legalizirali.

Pećanac je smatrao da se Mihailović miješa u njegovu nadležnost vođenja četničkih odreda. Pećanac je tvrdio da je politika emigrantske jugoslavenske vlade slična politici koju je Pašićeva vlada vodila iz emigracije u prvom svijetskom ratu, kada je on poslat da uguši ustanak:

„Moj zadatak je bio da po svaku cijenu spriječim bilo kakav ustanak u zemlji. A ako je narod raspoložen za borbu, da ga stišavam i potajno organiziram, a zatim tek kada naša vojska razbije neprijatelja, da u njegovoj pozadini, sa već organiziranim manjim četničkim odredima, počnem četničku akciju i time olakšam brži i efikasniji prodor naše vojske i oslobođenje zemlje. Ovaj zadatak sam i onda uz pomoć okupatora izvršio. Ustanak smo ugušili, narod smo spasli, a vlast zadržali, kralj i mi, radikali. Eto, sinko, slično ovome rade sada i oni naši iz Londona. Ustanci u narodu su ti opasna stvar. To znaju i oni tamo i mi ovdje. Zato smo se ovako razumno i podjelili. Mi ovdje da spriječimo ustanak, ako ne možemo sami, onda pomoću okupatora, a oni tamo neka vode savezničku politiku. Njihov zvanični predstavnik u zemlji treba da bude Draža. On nije smijeo da se upušta u saradnju s okupatorom, niti da vodi borbu protiv ustanka. Borba protiv ustanka bila je stvar Nedićeva, Ljotićeva i moja. A Draži je trebalo da, kao član naše vlade u Londonu, potajno održava u narodu duh monarhije i ljubav prema saveznicima. Za ovaj posao njemu nisu bili potrebni nikakvi odredi, jer naši odredi bili bi i njegovi.“


Pećanac je čak zamjerao Srpskoj pravoslavnoj crkvi što se ne uključi u njegovu borbu protiv komunizma:

“Visokopreosvećeni, ja vidim da je naša crkva popustila u ovim teškim danima i to baš sada kada se ja ovako očajno borim protiv komunizma. I pored mojih očekivanja, ja do sada nisam čuo da je crkva uputila neki apel… Blagodareći mom velikom prijatelju Krausu, ja sam uspjeo da otklonim sumnje u nacionalnu ispravnost nekih crkvenih rukovodilaca… Mi ne tražimo da Vi uzmete mač i pušku, ali je danas prije svega vaša dužnost da zamahnete duhovnim mačem i osvetlate ime naše crkve u borbi koja se danas vodi.”

Kosta Pećanac, pismo upućeno mitropolitu Josifu, 24. travnja 1942. godine.
 

Tokom rata četničke jedinice Koste Pećanca počinile su brojne zločine nad albanskim stanovništvom pograničnih sela između Kosova i Sandžaka.

Ubijen je u Sokobanji 1944. od strane suparničke Mihailovićeve četničke frakcije.

 

 

 

[ POČETAK ] [ NAČELA ] [ GENETIKA ] [ JEZIK I PISMO ] [ ZASTAVA I GRB ] [ BLAGDANI ]

[ HIMNA ] [ VJERA ] [ ŠERIJATSKO SUDSTVO ] [ MANJINE ] [ SANDŽAK U N.D.H. ]

[ POVIJEST HRVATA ] [ OD SARASVATA DO HRVATA ] [ OD HORUSA DO ALLAHA ] [ Nezavisna Drzava Sandzak na Facebooku. ]

 

 

Impressum I Datenschutzerklärung