Grb Nezavisne Drzave Sandzak.

NEZAVISNA DRŽAVA SANDŽAK

 

[ POČETAK ] [ NAČELA ] [ GENETIKA ] [ JEZIK I PISMO ] [ ZASTAVA I GRB ] [ BLAGDANI ]

[ HIMNA ] [ VJERA ] [ ŠERIJATSKO SUDSTVO ] [ MANJINE ] [ SANDŽAK U N.D.H. ]

[ POVIJEST HRVATA ] [ OD SARASVATA DO HRVATA ] [ OD HORUSA DO ALLAHA ] [ Nezavisna Drzava Sandzak na Facebooku. ]

 

RADIO STANICA :

 

 

PROGRAM RADIO STANICE
 

SADRŽAJ :

 

NAJPOZNATIJI HRVATSKI MUSLIMANI IZ BOSNE I HERCEGOVINE I SANDŽAKA

 

VAŽNIJI POLOŽAJI HRVATSKI MUSLIMANA U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ

 

HAFIZ SULEJMAN PAČARIZ

 

MUFTIJA ISMET MUFTIĆ

 

ALIJA NAMETAK

 

PUKOVNIK IBRAHIM VITEZ PJANIĆ - PIRIĆ

 

NAHID KULENOVIĆ

 

DŽAFER-BEG KULENOVIĆ

 

DOGLAVNIK ADEMAGA MEŠIĆ

 

MEHMED ALAJBEGOVIĆ

 

VITEZ ALIJA ŠILJAK - LAV IZ FOČE

 

DŽAMIJA Dr. ANTE PAVELIĆA

 

SOJ I ODŽAK EHLI ISLAMA

 

OBRAMBENA POLICIJSKA SS PUKOVNIJA SANDŽAK

 

13. HRVATSKA GORSKA SS DIVIZIJA "HANDŽAR"

 

23. HRVATSKA GORSKA SS DIVIZIJA "KAMA"

 

SRPSKA LAŽ O GENETICI SRBA I HRVATSKI MUSLIMANA U BiH I SANDŽAKU

 

SRPSKA LAŽ O “SRPSKOM” JEZIKU

 

SRPSKA LAŽ O BOSNI I HERCEGOVINI

 

SRPSKA LAŽ O "RAŠKOJ"

 

SRPSKA LAŽ O "SRBIMA" PRIJE 12. STOLJEĆA

 

SRPSKA LAŽ O BROJU "SRPSKI ŽRTAVA" U RADNIM LOGORU JASENOVAC

 

SRPSKA LAŽ DA SRBA NIJE BILO U ORGANIZACIJAMA N.D.H.

 

OBRANA SANDŽAKA OD ČETNIKA I PARTIZANA

 

ZLOČINI ČETNIKA KOSTE PEĆANCA U SANDŽAKU 1918-1923

 

SRPSKI ZLOČINI U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ

 

SRPSKI ZLOČINI U ILIĆIMA I CIMU

 

SRPSKI ZLOČINI U BOSANSKOM GRAHOVOM

 

SRPSKI ZLOČINI U DRVARU

 

SRPSKI ZLOČINI U SELU BORIČEVCU

 

SRPSKI ZLOČINI U SELIMA  KRNJEUŠI I VRTOČE

 

SRPSKI ZLOČINI U SELU PODRINJU

 

SRPSKI ZLOČINI U SELIMA ZABIOKOVLJU, DRAGLJANE I KOZICA

 

SRPSKI ZLOČINI U SELIMA ZVEČANJA, GATA, ČIŠLI  I OSTRVICI

 

SRPSKI ZLOČINI U RAMI

 

OD HORUSA DO ALLAHA :

 

Faraoni su u Egiptu kroz poviest podupirali neke bogove i zabranjivali druge te progonjavali njihove sljedbenike. Najpoznatiji faraon koji je zabranio štovanje svih bogova osim boga Atona je bio faraon Ehnaton. Kao on je i njegov otac ali i faraoni prije i poslje njega zabranio štovanje egiptskog boga Horusa. Svećenici boga Horusa i njegovi sljedbenika su morali napustiti Egipat jer su bili životno ugroženi a i hramovi Horusa su bili paljeni. Svećenici i sljedbenici su u više valova napustili Egipat u pravcu današnjeg Irana, kurdskog dijela Turske i sve do Afghanistana. Narod Horusa si je dao ime "hu~urwatha" ("ho~urwatha"). Kad su kasnije došli Perzijanci na područje današnjeg Irana i tamo našli stare Hrvate su bili srdačno primljeni od Hrvata. Perzijanci su u svoj jezik preuzeli ime "hu~urwatha" za riječ "prijatelj".

 

U Egiptu su se poznavala dva razlicita Horusa.

1. Horus kao sin Izide i Ozirisa :

Nakon Ozirisovog uskrsnuća, Izida je otišla svom mužu. Začela je Horusa, ali ga je rodila u tajnosti. Naime, Ozirisov i Izidin brat Set, koji je ubio Ozirisa, vladao je okrutno nad Egiptom, iako je pravi prijestolonasljednik bio Horus. Izida je skrivala Horusa u delti Nila, a pomagao joj je Thoth. Jednog dana je Horusa ugrizao škorpion. Thoth je, na sreću, izvukao sav otrov, a Ra je dotle zaustavio put po nebeskom svodu. Horus je zato u liku djeteta bio zaštitnik djece. Kad je odrastao, zauzeo se za svoje prijestolje na Sudu bogova. Sudom je predsjedavao Ra, vladar bogova, a kraj njega je još bila Hathor. Ra je zastupao Seta, tvrdeći kako je Set strašniji i moćniji. Izida i Thoth su pak došli braniti Horusa. Suđenje se zahuktavalo, i bogovi su se obratili Majci Bogova, božici Neit, koja je razmislila i odabrala Horusa. Set se nije složio pa je pokušao silom prevariti Izidu i oteti prijestolje. To je učinio tako što je Horusu izbio lijevo oko, Mjesec, ili tako što se s njim natjecao u smjenjivanju lika. Naime, oboje su se pretvorili u vodenkonje i zaronili u Nil. Horus je u obje priče pobijedio. Prijestolje mu je vraćeno, a Set je bio prisiljen povući se. Horus se oženio Hathor, i imao 4 sina.



2. Horus kao Raov sin :

U davna vremena Egipćani su vjerovali u jednog drugog Horusa. To je sokol, bog Sunca, miljenik i sin boga Ra. Bio je sokol - personifikacija neba i visina. U Tekstovima piramida se spominje da je Horus lice neba, a da su njegove oči Sunce i Mjesec. Taj sokol-Horus bio je veličanstveni ratnik, ali ga treba razlikovati od Ozirisovog sina Horusa. Horus-sokol je zato Raov sin, ali se također borio sa Setom, kao i Ozirisov sin.

Ra-Harakhte je u egipatskoj mitologiji spoj dvaju božanstava koji se povezuju sa Suncem, Ra i Horus. Ra je vrhovni bog, kralj bogova do Novog kraljevstva (kad je tu ulogu preuzeo Amon). Ra ima glavu orla, a Horus glavu sokola. To su vrslo slične ptice grabljivice, te srodne, a označavaju nebo i visine. Onaj sokol-Horus je izravno povezivan s Raom jer je za Egipćane bio prvo biće koje je Ra stvorio. Ponekad su se Horus - sin Izide i Ozirisa, te Ra - bog Sunca spajali u jedno božanstvo, Ra-Harakhte ("Horus obzora"). Tako je ostalo cijelo Horusovo tijelo, a od Ra je ostao samo Sunčev disk iznad glave. Ra-Harakhte je povezan s vjerovanjem da Horusove oči predstavljaju Sunce i Mjesec.

 

Ime Hrvati, prema suvremenim istraživanjima vuče korijen iz iranske ili arijske riječi, i najvjerojatnije iz proto-arijskog saraswati (sanskrt), koje se kasnije pretvorilo u Harahwaiti. Ono datira iz 3750. godine prije Krista. Ovdje treba znati da su Arya narodi prodrli u Indiju, noseći sa sobom iransko ime i iranski jezik. Danas se oni nazivaju Hindusima (po rijeci Ind) i čine granu Indoeuropskih (Arijskih naroda). Aryan znači 'plemeniti' a prefiks ar- prisutan je kako u imenu Aryan, tako i u raznim drugim nazivima. Čak je i u asirskom postojao naziv Arvat. Ostale razne varijante nalazimo i kod drugih naroda koji su bili u kontaktu s Hrvatima, a ovaj etnonim ostao je i danas sačuvan imenima naselja i gradova kao u Siriji (Arwata), Chorwat u Indiji, a u Kurdistanu postoji i selo Hrvati. Značenje imena Hrvati moglo bi imati slično značenje koje ima i ime Arya i Harahwaiti.

U jednom rukopisu koji datira iz 1370. pr. Kr. spominju se Hrvati i njihov jezik kao Hurrvuhe. U vremenima Ahemenida, napose kod Kira II. i Darija I. postoji istočna iranska provincija Harauvatya i pleme koje tamo živi nazivano Harauvatis ili Harahvaiti (grč. Arahozija), spominju se 12 puta. Postoje i dva rukopisa koja spominju Hrvate u Iranu u II. i III. stoljeću prije Krista u zemljama Horooouathos i Horoathoi. Godine 318. spominju se Aryans (Arijci) Horites (Huriti) ; 559. govori se o arijskim konjanicima Hrwts s područja Krima i Azova.

Lanac imena koji od III. tisućljeća pr. Kr. povezuje kavkasko-mezopotamsko-iranske Prahrvate s današnjim Hrvatima izgleda ovako : Huravat - Hu~urwath - Sarasvat - Aruvat - Harahvaiti - Harvat - Aurvat - Harauvatiš- Harauvatija - Harauvatim - Harauvat - Harahvat - Horohvat - Arivates - Horvathos - Hrovatoi - Crvat - Harvat - Rvat - (H)R(v)as - Horvat - Hrvat.

U prilog iranskog podrijetla Hrvata upućuje i jezik ali i odjeća. Postoje mnoge sličnosti imena sadašnjih Hrvata i onih koja su se koristila u starom Iranu. Još jedna stvar upućuje na iransko podrijetlo, njihova odjeća. Oni su se oblačili poput Sasanida. Već?ina lokalne ženske odjeće kod hrvatskih žena bila je nalik onoj što su nosile žene starog iranskog carstva. Hrvati ipak stigoše u novu domovinu, s ili bez Tuge i Buge i njihovom braćom. Imena ovih ljudi svakako danas nalazimo u imenima plemena koji naseliše nove hrvatske krajeva: Tugomirići, Bužani i drugi plemena su čija je povijest mnogo jasnija, a neka postadoše i obiteljskim imenima.

Tamo su već odavna prije Krista u ranom Iranu i u Kurdistanu pod stijegom šahovnice i tropleta cvjetale velike samosvojne civilizacije u vlastitim ranim jezicima hurrwuhé i hurâti u kraljevstvima Harauvatiya prije 2600-2323 god., pa najvećem Hurátina prije 2843-2578 god., Hurrwuhi-Ehelena prije 3520-3268 god. i najstarijem Hurrwúrtu prije 4360-3710 godina. U njihovim prijestolnicama - wesi, stolovalo je pod trobojnom tijarom čak pedesetak ranih banova i kraljeva, npr. Bratarna, Surina i Radomišt, s ratnicima - marjani i svećenstvom - yarani pod prvosvećenikom Lubura i božanstvom Nina-Sawúška.

Stari Hrvati opisivali su strane svijeta bojama, a po iranskom načinu. Bijela je boja označavala zapad, crvena – jug, zelena – istok, a crna – sjever.

Hrvati su utjecali i direktno na religiju boga Mithrasa (Sol Invictus) u kojoj se vidi puno iz pra-religije svih Hrvata kao štovatelja boga Horusa, koji je bio kao Mithras sin/bog sunca.

Sedmo je stoljeće, Avari su navalili na Dalmaciju i zauzeše 614.- 615. Salonu, Hrvati su još iza Karpata (i rijec "Karpati" potiće od riječi "Hrvati"). Na putu prema obalama Jadrana prethodi utemeljenje Bijele i Crvene Hrvatske. Oni su kao nomadski narod oko 200. prije Krista migrirali u stepe i ujahali u Europu pred kraj 4. stoljeća, moguće zajedno s Hunima. Pokorili su Slavene na području sjeverne Bohemije i južne Poljske i osnovali Bijelu Hrvatsku. Slavenski jezik preuzeli su od brojčano mnogobrojnijih Slavena, ali su sačuvali hrvatsko ime koje ih je pratilo tisućama godina unazad, prvi puta spominje se kao Harahwaiti iz 3750. prije Krista.

U 7. stoljeću došavši na rimsko područje nazivaju ih Slavenima. Prateći kronološki povijesna imena Hrvata pratimo ujedno i njihovu migraciju iz Irana i Afganistana (Harahvaiti i Harauvati) pa na područje Armenije u Gruzije (Hurravat i Hurrvuhe), do Crnog mora Horoouathos i napokon na obalu Jadrana (Croati). U 4. stoljeću Hrvati prodiru u područje naseljeno Antima i osnivaju Crvenu Hrvatsku (na području današnje Ukrajine) gdje ih nazivaju Horiti. U vikinških putopisaca ova je zemlja nazivana Krowataland. Kod ruskih i poljskih putopisaca nazivani su Carvati, Rothe Krobatthen i Horvaty. Ukrajinska se Hrvatska po smrti kralja Mezamera ujedinjuje s Bijelom (zakarpatskom) Hrvatskom u Veliku Hrvatsku. Glavni grad ove države bio je današnji Krakov. U šestom stoljeću antsko-slavenski savez se raspada pod pritiskom Avara. Anti nestaju. Hrvati se podigoše i potjeraše Avare do Jadrana gdje su utemeljili drugu Crvenu Hrvatsku. Ovdje su oni trebali stići negdje u drugoj polovici 7. stoljeća. (Prema caru Herakliju ipak su već 630. otjerali Avare i Slavene s Jadranske obale.)

Kako se zna su Hrvati primili na današnjem području kršćanstvo. Hrvatima nije bilo kršćanstvo nepoznato i kršćanske ideje nepoznate, jer su se dijelovi kršćanstva sklapali sa hrvatskoj pra-religiji boga Horusa i kasnije boga Mithrasa.

Kult Mithrasa je bio dosta jak u rimskom carstvu. Kad su kršćani nastali su pokušali sljedbenike drugi religija i kultova uklopiti u kršćanstvo. To su uspjeli kod sljedbenika boga Mithrasa koji je isto bio monoteistički bog. Kako se znade je Isus rodžen ne u zimi nego negdje kasno u ljeti/jeseni, ali su prvi kršćani htjeli privući štovatelje boga Mithrasa i glavni dan Mithrasa (25 prosinac) pretvorili u dan rođenja Isusa. Znaći da danas ne slavimo kao kršćani rođeneje Isusa nego ustvari slavimo boga Mithrasa. Ista stvar je za Uskrs. Prvi kršćani nisu znali za slavlje Uskrsa. Pošto za vrijeme Uskrsa počimlje i proljeće su preuzeli od Germana slavlje boginje Ostara (još se i danas zove "Uskrs" na njemačkom jeziku "Ostern") koje je oduvijek pokazivalo početak proljeća. Čak i uskrsni zečevi potiću iz tog doba kao simboli radžanja/obnove.

Hrvati i dan danas imaju jak odnos sa majkom božjom. Marija kao majka Isusa i Izis kao majka Horusa imaju velike sličnosti koje su starim Hrvatima bili jos u sjećanju kad su primili kršćanstvo ali i sami Isus i Horus.

Pogledajmo slićnosti :

 

HORUS :

ISUS :

 

 

 

 

Rođen od djevice (neprirodna oplodnja).

Jedini sin boga Osirisa.

Majka : Izis(-Meri)

Očuh : Sebh (Jo-Sebh)

Rođen u pećini.

Objava : kroz Anđela.

Rođen pod zvijezdom Sirius (zvijezda zornjača).

Rođen u zimskoj solsticji, ~ 21. prosinca.

Svjedoci rođenja : pastiri

Kasniji svjedoci rođenja : tri božanstva sunca.

Herut je htjeo ubiti Horusa.

Anđeli su rekli majci Horusa : “Idi, boginja Izis, sakrij se sa tvojim djetetom”.

Ritual muškosti : Horus je postao muškarcem jednim ritalom koji je njegovo oko obnovijo sa 12 godina.

O Horusu nema podataka između 12 i 30 godine života.

Krštenje : u rijeci Eridanus sa 30 godina od Anupa krstitelja.

Sudbina krstitelja : odrubljenje glave.

Iskušenje : od Setha odveden u pustinju Amenta na jedan visoki brijeg.

Rezultat : Seth nije mogao savaladati Horusa.

Najbliži sljedbenici : 12 učenika (kontroverzno!)

Djela : hodao na vodi, izgon Vraga, liječio bolesne, vratio slijepima vid, imao moć nad morem kojeg je mogao smiriti.

Probudio svoga oca Osirisa od mrtvih u gradu Anu.

Navažnija propovijed : na brdu.

Smrt : na križu ili od boda škorpijona sa dva razbojnika.

Pokopan i nakon tri dana uskrstio.

Spasitelj čovječanstva.

Čovjek-bog.

Prikaz : djevica Izis drži malog Horusa.

Krst, pomazani.

Druga imena : dobar pastir, janje božje, kruh života, sin božji, ribar.

Rođen od djevice (neprirodna oplodnja).

Jedini sin boga Jehove.

Majka : Miriam / Marija

Očuh : Joseph (Josip)

Rođen u pećini ili štali.

Objava : kroz Anđela.

Rođen pod nepoznatom zvijezdom “s istoka”. Isusa su isto zavali “zvijezda zornjača”.

Rođen u kasnim ljetu ili jeseni, ali se slavi rođendan 25.12. To su krscani preuzeli od slavlja bogova Mitrasa, Sol Invictusa, Dyonisosa, ... .

Svjedoci rođenja : pastiri

Kasniji svjedoci rođenja : tri kralja s istoka.

Herodes je htjeo ubiti Isusa.

Anđeli su rekli Isusovom očuhu : “Ustani i uzmi dijete i majku djeteta i odite u zemlju Egipat i ostanite tamo dok te ne pozovem.”

Ritual muškosti : Isus je postao muškarcem ritualom Bar Mitzvah sa 12 godina.

O Isusu nema podataka između 12 i 30 godine života.

Krštenje : u rijeci Jordan sa 30 godina od Ivana krstitelja.

Sudbina krstitelja : odrubljenje glave.

Iskušenje : od Sotone odveden u palestinsku pustinju na jedan visoki brijeg.

Rezultat : Sotona nije mogla savaladati Isusa.

Najbliži sljedbenici : 12 učenika.

Djela : hodao na vodi, izgon Vraga, liječio bolesne, vratio slijepima vid, imao moć nad morem kojeg je mogao smiriti.

Probudio svoga prijatelja Lazara od mrtvih u “Beth-Anu” (kući od Anu´a)

Navažnija propovijed : na brdu.

Smrt : na križu sa dva razbojnika.

Pokopan i nakon tri dana uskrstio.

Spasitelj čovječanstva.

Čovjek-bog.

Prikaz : djevica Marija drži malog Isusa.

Kristus, pomazani.

Druga imena : dobar pastir, janje božje, kruh života, sin božji, ribar.

 

Radi svi ti sličnosti između Horusa i Isusa i sječanje na pra-religiju Hrvata iz koje su kao narod nastali im je bilo lako prihvatiti kršćanstvo jer su u njemu prepoznali pra-religiju ali i kult boga sunca Mitrasa.

Kad su Hrvati došli na današnje prostore su našli iz rimskog doba dosta hramova boga Mitrasa kojeg su poznavali i iz domovine između današnjeg kurdskog dijela Turske i Afghanistana a posebito iz područja današnjeg Irana.

Nietzsche je ispravno prepoznao situaciju : ne Isus nego Pavao je izumio kršćanstvo.

Pvao se je prije zvao Saul i bio je Židov koji je sljedbenike Isusa progonjavao. Kad je putovao u Damask ta tamo uhiti kršćane je imao čudan dozivljaj koji je pretvorio Saula u Pavla.

U rodnom gradu Pavla (Tarsus) je bio kult Mitrasa vrlo jak i popularan. Pretpostavlja se da je ustvari Pavao pomješao ideje prvi kršćana sa kultom Mitrasa koji je u gradu Tarsusu bio već poznat prije pojave prvih kršćana i u cijelom rimskog carstvu bio vrlo popularan.

- Mitras je bio božji sin.

- Mitras je bio rođen u špilji 25.12.

- Mitras je došao s neba i bio rođen kao sin božji da preuzme grijehe svijeta.

- Sveti dan Mitrasa je bila nedelja.

- Mitrasa su žrtvovali da preuzme grijehe čovječanstva.

- Mitras je bio pokopan i uskrsnuo od mrtvih.

- Mitras se krstio u krvi bika (taurobolium). Prva krštenja su bila u kršćanstvu "u krvi janjeta" a kasnije s vodom (kako kršćanki pisac Tertullian piše).

- Mitras se je zvao "janje bozje", "dobar pastir", "svijetlo", "istina".

- Mitras je bio poznat kao "spasitelj".

- Pričest kod kulta boga Mitrasa se je slavila sa vodom u kruhom ili sa kruhom i vinom kao simbolom mesa i krvi svetog bika.

 

Slične paralele se mogu i naći kod egiptskog boga Horusa. Pretpostavlja se da je Mitras jedna vrsta boga Horusa iz čiji scećenika i sljedbenika su Hrvati nastali kad su morali napustiti Egipat radi zabrane štovanja Horusa i protjerivanja kroz egipatske faraone.

Pavao i njegovi nasljednici su skoro 100% preuzeli kult Mitrasa i njega prenjeli na Isusa. Kult Mitrasa je bio do 4 stoljeća u rimskom carstvu dosta jak. U 4 stoljeću je bio kao i drugi kultovi zabranjen a kršćanstvo Pavla je postala jedina religija u rimskom carstvu.

U papinskom ljetopisu 641. spominje se prvi dodir Hrvata sa kršćanstvom. Tada je naime papa Ivan IV Dalmatinac poslao među Hrvate biskupa Ivana Ravenjanina što se uzima kao početak procesa pokrštenja. Drugi izvori spominju opata Martina koji je nakon 3 god. boravka u Hrvatskoj doveo u Rim hrvatske maldiće zbog obuke kršćanskoj vjeri što je početak pokrštavanja.

Prihvačanjem kršćanske vjere, Hrvati su potpisali 680. proturatni ugovor sa Svetom Stolicom. U najstarijem proturatnom ugovoru u svjetskoj povijesti Hrvati su obećali papi; da ni s kim neće prvi zaratiti, da tuđe zemlje neće osvajati, nego da će samo svoje braniti.

Car Porfirogenet prepričao je tekst ovog zanimljivog ugovora 678. - 681.)

 

 

 

[ POČETAK ] [ NAČELA ] [ GENETIKA ] [ JEZIK I PISMO ] [ ZASTAVA I GRB ] [ BLAGDANI ]

[ HIMNA ] [ VJERA ] [ ŠERIJATSKO SUDSTVO ] [ MANJINE ] [ SANDŽAK U N.D.H. ]

[ POVIJEST HRVATA ] [ OD SARASVATA DO HRVATA ] [ OD HORUSA DO ALLAHA ] [ Nezavisna Drzava Sandzak na Facebooku. ]

 

 

Impressum I Datenschutzerklärung